Kako svake godine uštedjeti i više od 2.500 kn po zaposleniku, a da i zaposlenik dobije veća primanja?

• Prvi u serijalu tekstova o računovodstvenim zavrzlamama koje samo za Uplift pišu matematičar Toni Milun i savjetnica za poreze Veronika Galić, otkriva kako nagraditi zaposlenika i istovremeno uštedjeti koristeći zakonske mogućnosti
• Utorkom Toni i Veronika obrađuju po jednu korisnu temu iz svijeta računovodstva i financija

---

Pišu: Toni Milun i Veronika Galić, Autor fotografije: Tomislav Huha
Tekst nastao u suradnji s projektom Uplift

Budimo iskreni – svima, a posebno mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima u interesu je da se zaposlenicima isplate što veća primanja, a da se istovremeno plati što manje davanja državi

Jedan od problema su upravo visoki iznosi poreza, prireza i doprinosa. Povećanje neto plaće zaposleniku za 100 kn poslodavca košta još dodatno do 90 kn što ukupno iznosi 190 kn.

Zato ćemo pokazati kako poduzeća mogu uštedjeti na zakonski prihvatljiv način tako da zaposlenici dobiju više, a pritom poslodavac još i uštedi.

U zadnje vrijeme priča se dosta o neoporezivim primitcima, ali ih poduzetnici još uvijek ne koriste u onom potencijalu u kojem bi mogli. Uglavnom se koriste naknade za prijevoz za koje postoje različiti oblici, a najčešći je neoporeziva isplata u iznosu mjesečne pokazne karte. Tako radnici u Zagrebu dobivaju 360 kn, u Splitu 290 kn, Rijeci 350 kn, Osijeku 300 kn.

Već nekoliko godina poslodavcima su omogućene još neke isplate poput naknade za prehranu i nagrade za radne rezultate – obje do 5.000 kn godišnje, odnosno oko 415 kn mjesečno.

Poslodavac štedi 137 kn, a zaposlenik zaradi 323 kn više

Da bismo vidjeli prednosti korištenja navedenih naknada, napravit ćemo usporedbu na prikazu mjesečnih plaća koje se kreću oko 6.000 kn – upravo toliko iznosi medijalna hrvatska plaća. Pola zaposlenika primaju mjesečno do 6.000 kn, a pola više.

Ana je vlasnica ugostiteljskog objekta, a od neoporezivih primitaka isplaćuje samo naknadu za prijevoz. Njena zaposlenica Bruna živi u Zagrebu, ima 35 godina i nema djecu na svojoj poreznoj kartici. Ana i Bruna potpisale su Ugovor o radu u bruto iznosu 8.272 kn.

Od tog iznosa Bruna dobije neto plaću 6.000 kn i naknadu za prijevoz 360 kn, što je ukupno 6.360 kn.

Važno je napomenuti da bruto iznos nije cjelokupan iznos koji košta Anu. Na njega se najčešće plaćaju doprinosi za zdravstveno osiguranje još dodatnih 16,5 posto. Taj izdatak može se izbjeći ako je Ana zaposlila na neodređeno vrijeme osobu koja u trenutku zaposlenja ima manje od 30 godina. Tada ne plaća doprinos za zdravstveno osiguranje sljedećih 5 godina.

No, naša Bruna je starija pa Anino poduzeće izdvaja ukupno s naknadom za prijevoz 9.997 kn za Brunu.

Drugi slučaj je Marija – vlasnica turističke agencije. Njena zaposlenica Nataša (Zagreb, nema djece na poreznoj kartici) također je imala ugovoren bruto iznos 8.272 kn i naknadu za prijevoz 360 kn. Marija bi Natašu rado nagradila i isplatila joj i neoporezive primitke, ali lockdown je uništio poslovanje i Marija si to trenutno ne može priuštiti.